субота, 26. децембар 2020.

Zvezdan, lasta pored jezera

 



Vreme je, dragi moji, da oslušnemo svoju dušu. 
Ne, nemojte to sklanjati po strani! 
Sada je vreme! Ne smemo gubiti ni trenutka!
Povucimo se u tišinu i oslušnimo govor našeg srca, reči koje nam duša šapuće. Više ne viče od sreće i uzbuđenja, samo šapuće. 

Pokušajte da pronađete koja je to stvar od koje srce treperi? 
Teško je opisati osećaj. Evo kako da ga prepoznate. 
Imaćete želju da vrištite, da skačete. Osetićete pritisak u grudima, smeškaćete se, kikotati naglas, bićete toliko uzbuđeni da ćete poželeti da čitavom svetu uzviknete:


"Hej, ovo je prava stvar! Fantastično je! Ovim bi trebalo da se bavimo! Ovde je sreća! Ovo je moj poziv!"


Dajte sebi vremena...možda se neće javiti odmah. Duboko je to skriveno u nama, zatrpano je raznoraznim moranjima koja su nas ućutkala i ugušila. Verujte da postoji i pojaviće se! Ostanite otvoreni, posmatrajte, istražujte smireno i pažljivo, budite strpljivi! Pojaviće se situacija nenadano i tada će srce zaigrati!


Šta je moj poziv, moj blagoslov, moja srećna zvezda vodilja?


Zvezdan je to znao odmah po rođenju. Išao je ka tome, učio, pobeđivao, spoticao se kada se olenji. Nije bio shvaćen od svih sa kojima je morao da koegzistira u raznoraznim zajednicama. Bio je drugačiji od njih...nežna duša, umetnički vizionar sa prekrasnim talentom. Njegova porodica je imala krila a bio je okružen ribama. Živeo je u divnoj porodici. Voleli su ga, razumeli i podržavali na putu do ostvarenja sna. Podsticali su ga da nastavi, da ne odustane. Govorili su mu da će okruženje promeniti, da postoje oni slični njemu. 
Postojali su i pronašao ih je. 

Tada je shvatio koliko su smešni svi koji su ga spoticali, koliko je nevažno da li zna da pliva? 

On je imao krila. Ta krila su većini riba bila trn u oku.
Kada se, jednog dana kada je odrastao, našao među pticama, zahvalio se porodici i divnim prijateljima na podršci. Zahvalio se Bogu i Anđelima što je dobio priliku da gospodari nebom. Zahvalio se i sebi što nije odustao na minornim preprekama.
Sada leti do visina koje nekada nije mogao ni zamisliti. 
Svaki put mu srce zadrhti od blagoslova i radosti. Srećan je.


A ti? Hoćeš li nastaviti da kvasiš svoja krila po jezeru ili ćeš dozvoliti sebi da konačno poletiš?


Daj sebi dozvolu za let jer to zaslužuješ, jer ti se može!


Budi zahvalan što ti se može i što ti je poklonjen taj dar! 


Upotrebi svoj Božji dar!



Marija Jakšić - Marie Soleil

Нема коментара:

Постави коментар

Ostavite svoj komentar: